Informativno Preduzece Polimlje Prijepolje

Kalendar

January 2010
M T W T F S S
« Dec   Feb »
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

Znameniti Bošnjaci – nastavak (3)

DŽEMAL BIJEDIĆ (1917-1977)

Bilo je tačno 10.44 časova, 18. januara 1977.godine, kada je mlazni avion u kojem su bili Džemal Bijedić, tadašnji predsjednik Saveznog izvršnog vijeća, njegova supruga Razija i najbliži saradnici, pao u blizini Visokog. Tog dana Bosna i Hercegovina je izgubila jednog od svojih velikih sinova, toliko velikog da ga je, sve dok se nije raspala, žalila cijela ondašnja Jugoslavija.

Džemal Bijedić rođen je 1917. u Mostaru i sve do smrti imao je blistavu karijeru revolucionara, političara, državnika i jednog od najbližih saradnika

Josipa Broza Tita. Odlikovali su ga nesebična ljubav prema čovjeku, duboki humanizam, vječiti optimizam, odlučnost, odgovornost i hrabrost.

Ostao je upamćen kao istinski sin svog naroda. Živio je u uvjerenju da su narodi Bosne i Hercegovine tokom revolucije i poslijeratne izgradnje učvrstili osjećaj zajedničke odgovornosti za prosperitet svoje republike i da se u BiH gradi sistem odnosa u kojem (kako će izjaviti u jednom radijskom intervjuu 1969. godine) nijedan narod ne gubi od svog identiteta, a istovremeno svi skupa čine neraskidivu vezu.

Nakon pada službenog aviona i pogibije Džemala Bijedića, službeno je saopšteno da je veza sa letjelicom izgubljena kada se ona našla u rejonu između Visokog i Kiseljaka. Baš kao i svih minulih godina, tako će se i danas njegovi savremenici upitati da li je pad aviona epilog tehničke greške ili urote onih koji su imali drugačiji pogled na tadašnju i buduću BiH.

SKENDER KULENOVIĆ (1910 – 1978)

Rođen je 2. septembra 1910. godine u Bosanskom Petrovcu, gdje je završio osnovnu školu, a potom, nakon naglog osiromašenja porodice (agrarna reforma), prelazi u majčino rodno mjesto Travnik. Tu je kao vanjski učenik završio Jezuitsku gimnaziju. Već u trećem razredu gimnazije javio se sa prvim književnim radom, zbirkom soneta “Ocvale primule”. Zatim je studirao pravo na Zagrebačkom sveučilištu.

Sarađuje u brojnim listovima i časopisima, a 1937. sa Hasanom Kikićem i Safetom Krupićem pokreće u Zagrebu muslimanski časopis “Putokaz”. Godine 1941. stupa u Prvi partizanski odred Bosanske Krajine. Kulenović u ratu piše poeme, ureduje listove (Bosanski udarnik, Glas, Oslobođenje). Odmah poslije rata je direktor drame Narodnog pozorišta u Sarajevu. Uređuje “Pregled, Književne Novine i Novu misao”. Jedno vrijeme je dramaturg Narodnog pozorišta u Mostaru, urednik u beogradskoj “Prosveti”. Umro je 25. januara 1978. godine. Pisao je pjesme i poeme, komedije, eseje, kritike, putopise, crtice, priče, romane.

Najvažnija djela: Stojanka majka Knežopoljka, poema, 1945., komedije (Djelidba, Večera, A šta sad?), 1947., “Ševa”, poema, 1952., Soneti, 1968., Divanhana, pripovijetke, 1972., Gromovo đule, priče za djecu, 1975., Ponornica, roman, 1977.

Ovom prilikom donosimo dio jedne od pjesama ovog velikog bošnjačkog književnika.
“NA PRAVI PUT SAM TI MAJKO IZAS´O”

Mati moja:
Stabljika krhka u saksiji.
Pod strehom pitoma kumrija.
Vijek u četiri duvara.
Čelo na zemlji pred
svojim Allahom
velikim i milosnim.
Derviš s tespihom u tekiji.

U mejtefu,
u žutoj sufari i bijeloj bradi hodžinoj
ovaj i onaj svijet ugleda:
Po kosi osjeti rosu meleća,
na uhu crni šapat šejtana,
u srcu prelest saraja džennetskih
i stravu vatara džehennemskih,
pred ocima čengel strašnog Azraila
što dušu vadi iz žila roba božijeg.

Djevojkom,
s ledenog Šumeća
pod kućom vodu
je grabila đugumom
i preko sokaka, zavrnutih dimija,
rumenim je listovima treptala,
kaldrmom grbavom pod kućom
mokrim je nanulama klepetala,
od muških očiju bjezala:
čista da dođe onome koji joj je zapisan,
kadifa bijela i kap rose sabahske
na njegov dlan…