Informativno Preduzece Polimlje Prijepolje

Kalendar

September 2009
M T W T F S S
« Aug   Nov »
 123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
282930  

MOSTOVI I ĆUPRIJE (2)

Bosna je jo od ranog srednjeg vijeka, kao granična zemlja između Bizanta i Franačke, a kasnije Srbije i ugrasko-hrvatske države, bila područje sučeljavanja različitih političkih i vjerskih interesa i ideja. Političkim životom feudalne Bosne dominirala je autohtona bosanska vlastela, a vjerskim crkva bosanska. Kroz stoljeća u Humu jača pravoslavno stanovništvo, a u središnjim djelovima bosne katoličko, zahvaljujući prije svega kulturno-političkom djelovanju franjevaca. Od sredine XIV i tokom XV st., dolaskom Turaka-Osmanlija, ovo vjersko šaroliko stanovništvo postepeno prihvata islam. Tako se na bosanskom državnom tlu i bosanskoslavenskoj etničkoj podlozi , te novoštokavskom jezičnom izrazu, asimiliranjem islama konačno oblikuje bosanskomuslimanski ili, kraće, bošnjački etnos, narod ili nacija, naspram ostalim Južnim Slavenima istog jezika (Srbima, Hrvatima i Crnogorcima), ali različitog vjerskog i kulturno-političkog iskustva.


Historija Južnih Slavena, odnosno općenito Balkana, u velikoj je mjeri historija seoba i različitih migracija, izazvanih uglavnom ekonomskom nuždom ili čestim ratovima, kojima je kroz stoljeća više puta mijenjana etnička slika i struktura cijelih regiona, zemalja i krajeva. Kada je o Bošnjacima kao muslimanima riječ, glavni uzrok i razlog njihovih migracija jeste skoro neprekidni genocid, koji se nad njima vrši već gotovo tri stoljeća od strane njihovih hrišćanskih i kršćanskih susjeda i raznih balkanskih i drugih država, kako bivših tako i sadašnjih. Osmanska osvajanja i ratovanja, uglavnom sa Habsburgovcima i Mlecima, u kojima je sa obje strane učestvovao velik broj pripadnika svih južnoslovenskih naroda, bila su praćena obostranim razaranjem, pljačkom i ubijanjem, što je redovniji scenarij svih ratova. Ovdje je bitno primjetiti da Osmanska carevina, kao islamska država, nije tokom svojih osvajanja vršila nikakvno vjersko niti fizičko zatiranje ni uništavanje pokorelih naroda. U skladu sa šerijatskim principima i praksom, po kojoj narodi koji imaju «knjigu Božijeg otkrovenja» (Jevreji i kršćani) uživaju u islamskoj državi status zaštićenih manjina, pokoreno se muslimansko stanovništvo održavalo kroz stoljeća osmanske vladavine. Pokoreni su se narodi na različite načine uključivali u osmanski privredni, vojni i upravni sistem i tako se vjerski i kulturno očuvali i održali.

Nasuprot tome, opadanjem moći Osmanske carevine i njenim postepenim povlačenjem iz srednje Evrope, Bošnjaci su kao muslimani ubijani, progonjeni ili silom pokrštavani, tako da ih danas nema u mnogim zemljama i krajevima gdje su nekad u većini ili velikom broju živjeli. Tako je Bošnjaka potpuno nestalo u Ugarskoj, Slavoniji, Lici, Krbavi, Dalmaciji, Boki Kotorskoj, današnjoj Zapadnoj Srbiji, te staroj Crnoj Gori, i bivšoj istočnoj Hercegovini (Nikšić i dr.).